Antropomorfna bakarna maska svedoči o zanimljivim pogrebnim običajima drevnih zemljoradničko-stočarskih zajednica.
Analiza antropomorfne bakarne maske stare 3.000 godina iz temelja je promenila istorijsko shvatanje razvoja predhispanske metalurgije, koja se do sada pripisivala isključivo centralnim Andima. Nakon ispitivanja ovog artefakta, istraživačice Letisija Ines Kortes i Marija Kristina Skatolin navele su u časopisu Antiquity da ovaj nalaz predstavlja „najstariji namerno obrađeni bakarni predmet koji je do sada otkriven na Andima“.
Ovo naučno otkriće potvrđuje da se eksperimenti s obradom metala istovremeno odvijahu u više oblasti Južne Amerike. Prema rečima autorki, koje prenosi National Geographic, „više od jednog regiona učestvovalo je u nastanku ove tehnologije“, što predstavlja prekretnicu koja menja dosadašnje predstave o razvoju drevnih tehničkih znanja.

Kako je otkrivena bakarna maska stara 3.000 godina na Andima, izvan Perua?
U aprilu 2005. godine, posle obilnih kiša u dolini Kahon, meštani su pored ljudskih ostataka uočili metalnu ploču. Otkriće se desilo na lokalitetu Bordo Marsijal, u argentinskoj pokrajini Katamarka. Arheološka iskopavanja potvrdila su pronalazak antropomorfne maske stare gotovo 3.000 godina, koja se danas smatra najdrevnijim svedočanstvom o obrađenom bakru na Andima.
Predmet je visok 18 centimetara, širok 15 centimetara i debeo svega jedan milimetar. Njegove crte lica — oči, nos i usta — oblikovane su tehnikom iskucavanja sa zadnje strane, a duž ivica se nalazi devet otvora koji služahu za njegovo svečano pričvršćivanje. Na masci je otkriven još jedan otvor koji pokazuje da predmet beše popravljan pre nego što je sahranjen. Metalurškim analizama utvrđeno je da je izrađen od gotovo čistog bakra, oblikovanog kovanjem i zagrevanjem, bez upotrebe legura ili livenja.
Artefakt je ležao iznad zajedničke grobnice u kojoj beše sahranjeno najmanje 14 osoba — muškaraca, žena i dece. Na kostima su uočene zelenkaste mrlje nastale usled dugotrajnog kontakta sa mineralima bakra tokom vekova provedenih pod zemljom. Radiokarbonskim datiranjem pogrebni kompleks je smešten u period između 1400. i 1000. godine pre nove ere, čime je ova relikvija postala jedan od najznačajnijih nalaza predhispanske andske metalurgije.

Zašto ova bakarna maska menja istoriju andske metalurgije?
Dugi niz godina zvanična istoriografija smatrala je da je obrada metala u pretkolumbovskoj Americi nastala isključivo na prostoru današnjeg Perua. Međutim, istraživačice ističu da je takvo gledište proisteklo iz kasnijeg značaja centralnih Anda. Novo otkriće pokazuje da stanovnici južnih Anda eksperimentisahu sa bakrom još u veoma ranom periodu, što svedoči o daleko složenijim počecima tehnološkog razvoja.
Činjenica da je maska pronađena u grobnici ukazuje na njenu simboličku ulogu, jer arheolozi smatraju da je „namerno položena preko ljudskih ostataka kao deo pogrebnog rituala“. Otvori na njenim ivicama ukazuju da je bila pričvršćena za lice pokojnika, za neki nosač ili za obredni predmet od organskog materijala. Zbog toga ovaj nalaz predstavlja ključan dokaz o običajima prvih zemljoradničko-stočarskih zajednica južnih Anda.
Ne smanjujući značaj Perua, ovo otkriće proširuje sliku o tehnološkom razvoju čitavog regiona. Autorke smatraju da su se znanja o obradi medi mogla razvijati uporedo u različitim delovima planinskog lanca Anda. Na taj način, metalurške tehnike nastale su u više međusobno povezanih žarišta inovacija, povezanih mrežama razmene, mnogo pre uspona velikih civilizacija.
Izvor: La República




