Kako kineska potražnja pokreće nezakonito vađenje peska u Latinskoj Americi

Sa globalnom potrošnjom rečnog i morskog peska koja iznosi oko 50 milijardi tona godišnje, međunarodne organizacije poput Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) već duže vreme upozoravaju na rizik od iscrpljivanja ovog resursa. U tom kontekstu, Kina se potvrđuje kao glavni svetski potrošač. Njena rastuća potreba za snabdevanjem podstakla je ilegalno vađenje i trgovinu u delovima Azije i Afrike, a sada izaziva sve veću zabrinutost i u Latinskoj Americi.


„Pesak je jedno od najvažnijih punila u građevinarstvu, a njegovo vađenje je jedna od najštetnijih i neodrživih rudarskih delatnosti, naročito kada nema kontrole“ — objašnjava Luis Fernando Ramadon, profesor na Brazilskoj policijskoj akademiji i stručnjak za upravljanje vodnim resursima.

Građevinski sektor apsorbuje oko 90 odsto izvađenog peska za proizvodnju cementa i asfalta. Ovaj rastući pritisak privukao je kriminalne mreže u Latinskoj Americi, gde se za krijumčarenje peska često koriste iste rute i infrastruktura kao i za nezakonito rudarenje ili trgovinu drogom.

Od Brazila do Kolumbije i Kariba, primeri ove pojave se množe. Najupečatljiviji slučaj dogodio se 2008. godine na plaži Koral Spring na Jamajci, kada je u samo jednoj noći ukradeno peska u količini od oko 500 kamiona.

Uloga Kine

Tokom građevinskog buma u periodu 2011- 2014. godine, Kina je potrošila više cementa nego Sjedinjene Američke Države za ceo XX vek. Ova ogromna potražnja povezana je sa mrežama ilegalnog vađenja širom sveta.

Pogled iz vazduha na područje u Seropedici, u državi Rio de Žaneiro, gde sapostoje i legalne i ilegalne aktivnosti vađenja peska.(Fotografija: Luís Fernando Ramadon/Cortesía)

Stručnjaci upozoravaju da se slični procesi javljaju i u Latinskoj Americi. Mada se kineski učesnici retko pojavljuju neposredno na terenu, njihova uloga kao posrednika, finansijera ili krajnjih kupaca dokumentovana je u više izvlačnih sektora.

Kako je istakla Vanda Felbab-Braun u svedočenju pred Ekonomskom i bezbednosnom komisijom SAD-Kina, kineski posrednici — koji mogu biti kriminalne grupe ili formalno legalne kompanije — finansiraju proizvodnju, nabavljaju opremu, krivotvore dokumenta, organizuju transport i deluju kao ključni kupci.

Ovaj model, koji je već uočen kod šverca zlata i drvne građe, sve je prisutniji i kod peska. U peruanskoj Amazoniji, u okolini Ikitosa, nezakonito vađenje belog peska uništilo je oko 260 hektara šuma variljala (varillales) — jedinstvenog ekosistema koji raste na belom peščanom tlu, siromašnog hranljivim materijama i veoma kiselom. Gubitak je ozbiljan: ovim šumama je potrebno i do jednog veka da se obnove, a one služe kao prirodni filteri za kišnicu koja snabdeva reku Nanaj, od koje zavise tamošnje zajednice.

Slični kineski uticaji već su zabeleženi globalno: u Mozambiku je kompanija u kineskom vlasništvu optužena za nanošenje teške ekološke štete u priobalnim zonama, dok su na Tajvanu vlasti više puta presretale kineske brodove u nezakonitom vađenju peska.

Slučaj Brazila

Kineske kompanije često raspoređuju operacije tamo gde se ukrštaju ekonomski i strateški interesi. Primer je Kamasari u brazilskoj državi Baija, gde je u oktobru 2025. godine otvorena prva fabrika automobila grupe BYD u Latinskoj Americi, u regionu pogođenom nezakonitim vađenjem peska.

U martu 2025. godine, savezna policija je akcijom „Pirati sa dina III“ razbila mrežu koja je ilegalno prodavala pesak u okolini Salvadora, gde je prethodno otkrivena i tajna ruta za izvoz zelenog kvarca u Kinu.

Prema Ramadonovim rečima, čak 68 odsto peska koji se potroši u Brazilu potiče iz ilegalnih izvora, i gubici se procenjuju na oko 5,78 milijardi dolara. Ovim sektorom dominiraju milicije — paravojne grupe koje često čine bivši policajci. Oni koriste ilegalni pesak za gradnju na teritorijama pod svojom kontrolom i nameću takse za „bezbednost“ na mestima vađenja i trgovine.

U opštini Seropedika (na 75 km od Rio de Žaneira), cena legalnog kubnog metra peska iznosi između 65 i 90 reala (13-18 dolara), dok se ilegalni pesak prodaje po konkurentnoj ceni od oko 50 reala (10 dolara).

Ekološki i društveni uticaj

Bager koji se koristi za ilegalno vađenje peska u opštini Seropedika, država Rio de Žaneiro. Foto: Luís Fernando Ramadon/Courtesy

Vađenje peska uzrokuje nepovratnu štetu: eroziju tla, degradaciju plaža i reka, menjanje rečnih tokova i uništavanje zaštićenih područja.

  • Dominikanska Republika: Ilegalna eksploatacija ugrožava snabdevanje vodom iz ključnih reka, a ovaj nelegalni sektor obrće oko milijardu dolara godišnje zahvaljujući utaji poreza.
  • Panama: U Punta Šameu je bez dozvole izvađeno oko 500.000 kubnih metara morskog peska za potrebe turističkog projekta.
  • Kolumbija: Ova aktivnost je povezana sa korupcijom i nasiljem. Novinar Rafael Moreno, koji je istraživao nezakonitu eksploataciju resursa i lokalnu korupciju, ubijen je 2022. godine.

Neophodne mere

Prema rečima stručnjaka, oko 80 procenata peska koji se prodaje na globalnom nivou ima nepoznato poreklo, što je omogućeno pravnim prazninama i nedostatkom kontrole. Ramadon ističe da je potreban sveobuhvatan odgovor: administrativna služba za strogu kontrolu lanca snabdevanja (od mesta vađenja do distribucije) i odlučna policijska akcija protiv kriminalnih grupa.

Prema podacima UNEP-a, ako se ne uspostavi održivo upravljanje, potražnja bi do 2050. godine mogla daleko premašiti dostupnost resursa. Pesak, koji se nekada smatrao neiscrpnim, brzo postaje kritična i nedostatna roba, što može dodatno podstaći sukobe i ojačati sivu ekonomiju u ranjivim regionima.

Izvor: Diálogo Américas

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *