Marjan Aleksić: Papa Lav XIV u Latinskoj Americi: Peru (3)

Kada se 8. maja 2025. godine novoizabrani papa Lav XIV prvi put pojavio na balkonu bazilike Svetog Petra u Rimu, jedan detalj njegovog obraćanja izazvao je posebno oduševljenje u Peruu. Robert Fransis Prevost, prvi rimski papa rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, posle uvodnih reči na italijanskom prešao je na španski jezik kako bi pozdravio svoju „voljenu biskupiju Čiklajo u Peruu“ (mi querida diócesis de Chiclayo, enel Perú). U trenutku kada se prvi put obraćao svetu kao poglavar Katoličke crkve, novi papa je osetio potrebu da se seti zajednice u kojoj je godinama služio i koja je duboko obeležila njegov život.


Prethodni nastavci: Urugvaj (1)
  Argentina (2)

Marjan Aleksić

Peruanci su ga odmah prihvatili kao svog papu (papa peruano), što nije bilo samo izraz nacionalnog ponosa. Iako rođen u Čikagu, Prevost je veliki deo života proveo u Peruu, čije je državljanstvo stekao 24. avgusta 2015. godine. Njegova povezanost sa ovom južnoameričkom zemljom ima duboke korene i obuhvata dva razdoblja njegovog svešteničkog i episkopskog služenja. Prvi put je došao u Peru 1985. godine, kao mladi sveštenik Reda Svetog Avgustina (Orden de San Agustín), i započeo misionarski rad u Čulukanasu (Chulucanas), u severnoj oblasti Pijura (Piura). Posle kraćeg boravka u Sjedinjenim Državama, vratio se 1988. godine u grad Truhiljo (Trujillo), gde je tokom naredne decenije obavljao različite dužnosti kao sveštenik i profesor. Bio je prior avgustinske zajednice, zadužen za vaspitavanje budućih monaha, profesor kanonskog prava, moralnog bogoslovlja i patristike u Bogosloviji Svetog Karla i Svetog Marsela (Seminario Mayor San Carlos y San Marcelo), kao i paroh i crkveni sudija. Taj period, od 1985. do 1998/99. godine, omogućio mu je da neposredno upozna peruansko društvo, posebno život stanovništva severnih oblasti zemlje. Novi period njegovog života u Peruu započeo je 2014. godine, kada ga je papa Franja imenovao za apostolskog administratora biskupije Čiklajo (Diócesis de Chiclayo) i titularnog biskupa Sufara. Episkopsko posvećenje primio je 12. decembra iste godine, a u septembru 2015. imenovan je za biskupa Čiklaja. Bila je to njegova prva biskupija, kojom je upravljao do 2023. godine, kada ga je papa Francisko pozvao u Rim i poverio mu rukovođenje Dikasterijom za biskupe.

Kada se 11. novembra 2026. godine vratio u Peru kao rimski papa, ta dugogodišnja povezanost dobila je novo značenje. Obraćajući se peruanskim državnim vlastima i predstavnicima institucija u Limi, podsetio je da su mu Peruanci tokom godina otvarali vrata svojih domova, delili sa njim trpezu i učinili da se oseća kao jedan od njih. „Danas razumem koliko je ove zemlje ostalo u meni i koliko i moja sopstvena istorija pripada vama“, poručio je, dodajući da se u Peru vraća i kao u svoju otadžbinu. Njegov povratak zato nije predstavljao samo poslednju etapu apostolskog putovanja po Latinskoj Americi. Bio je to susret sa zemljom koja je oblikovala njegovo pastirsko iskustvo, ali i sa društvom čije je protivrečnosti dobro poznavao.

Lima — istorijsko i kulturno središte Perua

Peru zauzima posebno mesto u istoriji Latinske Amerike. Na njegovoj teritoriji razvijale su se neke od najstarijih civilizacija američkog kontinenta, a Kusko (Cuzco) je bio prestonica moćnog Carstva Inka (Imperio incaico). Špansko osvajanje, započeto 1532. godine, dovelo je do sloma inkanske države i uspostavljanja kolonijalnog poretka.

Lima, koju je 1535. godine osnovao Fransisko Pisaro (Francisco Pizarro), ubrzo je postala jedno od najvažnijih političkih, privrednih i kulturnih središta španske Amerike. Kao prestonica Vicekraljevstva Perua (Virreinato del Perú), vekovima je predstavljala jedan od glavnih centara španske vlasti na južnoameričkom kontinentu. Njen značaj nije bio samo administrativni. U Limi su se razvijali školstvo, književnost, umetnost i bogoslovska misao, a grad je postao jedno od središta intelektualnog života kolonijalne Amerike. Posebno mesto u toj istoriji pripada Nacionalnom univerzitetu San Markos (Universidad Nacional Mayor de San Marcos), osnovanom 1551. godine. Reč je o najstarijem univerzitetu u Americi koji neprekidno deluje, ustanovi koja je tokom gotovo pet vekova imala značajnu ulogu u obrazovanju peruanske intelektualne i političke elite.

Katolička crkva imala je presudnu ulogu u oblikovanju kulturnog identiteta Lime. Ovaj grad postao je jedno od najznačajnijih središta katoličke svetosti u Novom svetu. Sveta Rosa Limska (Santa Rosa de Lima, 1586-1617), prva kanonizovana svetiteljka rođena na američkom kontinentu, i Sveti Martin de Pores (San Martín de Porres, 1579-1639), dominikanac poznat po milosrđu i brizi za siromašne i bolesne, i danas zauzimaju istaknuto mesto u religioznom životu zemlje. Život Svetog Martina de Poresa posebno je značajan za razumevanje složenih društvenih odnosa kolonijalnog Perua. Kao sin Španca i žene afričkog porekla, odrastao je u društvu obeleženom rasnim i staleškim podelama. Njegovo milosrđe, usmereno prema siromašnima, bolesnima i društveno odbačenima, prevazilazilo je granice koje je kolonijalni poredak postavljao među ljudima različitog porekla. Treća velika ličnost tog razdoblja bio je Sveti Toribio de Mogroveho (Santo Toribio de Mogrovejo, 1538-1606), drugi nadbiskup Lime. On je imao presudnu ulogu u organizovanju Katoličke crkve u Peruu, nastojao da se hrišćanska vera približi starosedelačkom stanovništvu na njegovim jezicima i suprotstavljao se zloupotrebama kolonijalne vlasti. Njegovo nasleđe dobilo je posebno mesto u govorima pape Lava XIV.

U obraćanju državnim vlastima u Limi papa je podsetio na tu duhovnu tradiciju rečima da je „prvi cvet latinoameričke svetosti nosio ime Rosa, i da je ta Rosa bila Peruanka“. Istovremeno je ukazao na kulturnu raznolikost zemlje, u čijem su oblikovanju učestvovali kečuanski, ajmarski i amazonski narodi, ali i stanovništvo afričkog i azijskog porekla. Peruanski identitet, prema njegovim rečima, nastajao je kroz susret različitih kultura i tradicija, a nacionalno jedinstvo ne podrazumeva brisanje tih razlika.

Mada Peru i danas važi za jedno od velikih uporišta katolicizma u Latinskoj Americi, verska struktura stanovništva postepeno se menja. Prema popisu iz 2017. godine, 76 odsto stanovništva obuhvaćenog pitanjem o veroispovesti izjasnilo se kao katoličko. Istraživanje Instituta za peruanske studije (Instituto de Estudios Peruanos) iz marta 2026. pokazalo je, međutim, da se 59,8 odsto ispitanika identifikuje sa Katoličkom crkvom. Iako je reč o različitim metodologijama, podaci ukazuju na slabljenje tradicionalne verske pripadnosti i promene u religioznom životu zemlje. Zato se savremena uloga Katoličke crkve u Peruu ne može razumeti isključivo na osnovu njenog istorijskog značaja. Ona i dalje ima veliki društveni i kulturni uticaj, ali deluje u sve raznovrsnijem verskom okruženju.

Papa Lav XIV u pratnji peruanske predsednice Keiko Fuhimori tokom ceremonije dobrodošlice u Vladinoj palati u Limi, 11. novembra 2026. Foto: AFP

Politička nestabilnost i nasleđe Alberta Fuhimorija

Papu Lava XIV u Limi je dočekala predsednica Republike Keiko Fuhimori (Keiko Fujimori), koja je stupila na dužnost u julu 2026. godine, nakon pobede na predsedničkim izborima. Njen dolazak na vlast ima posebnu političku težinu, budući da je reč o ćerki nekadašnjeg predsednika Alberta Fuhimorija (Alberto Fujimori, 1938–2024), jedne od najkontroverznijih ličnosti novije peruanske istorije.

Alberto Fuhimori vladao je Peruom od 1990. do 2000. godine. Njegov politički uspon bio je povezan sa dubokom ekonomskom krizom i oružanim nasiljem maoističke gerilske organizacije „Svetli put“ (Sendero Luminoso), koja je tokom osamdesetih i devedesetih godina sprovodila terorističke napade i izazvala velika stradanja stanovništva. Fuhimorijeva vlada uspela je da stabilizuje privredu i značajno oslabi gerilu, zbog čega on i danas ima brojne pristalice. Međutim, njegovu vladavinu obeležili su i autoritarizam, kršenja ljudskih prava i korupcija. Godine 1992, uz podršku vojske, raspustio je Kongres i preuzeo vanredna ovlašćenja, u događaju koji je ostao poznat kao samodržavni udar (autogolpe). Posle pada sa vlasti i povratka u Peru, osuđen je na više zatvorskih kazni, uključujući dvadeset pet godina zatvora zbog teških kršenja ljudskih prava, kao i kazne u postupcima povezanim sa korupcijom i zloupotrebom vlasti. Posebno kontroverzno bilo je njegovo pomilovanje (indulto) u decembru 2017. godine, koje mu je odobrio tadašnji predsednik Pedro Pablo Kučinski (Pedro Pablo Kuczynski). Odluka je izazvala oštre podele u peruanskom društvu, naročito među porodicama žrtava državnog nasilja. U to vreme Robert Prevost bio je biskup Čiklaja. Komentarišući pomilovanje, izrazio je uverenje da nacionalno pomirenje nije moguće bez priznavanja istine i odgovornosti za počinjene zločine. Primetio je da je bivši predsednik zatražio oproštaj na uopšten način, bez jasnog osvrta na konkretne nepravde zbog kojih je osuđen. Prema Prevostovim rečima, bilo bi delotvornije da je Fuhimori lično zatražio oproštaj za velike nepravde koje su počinjene i zbog kojih mu je suđeno. Istovremeno je pozvao protivnike pomilovanja da svoje nezadovoljstvo izražavaju mirno, bez uvreda i nasilja. Ova epizoda dobija poseban značaj u svetlu njegovog povratka u Peru kao rimskog pape. Ona pokazuje da Lav XIV nije samo posmatrač peruanskih političkih prilika, već čovek koji je i ranije javno govorio o jednom od najosetljivijih pitanja novije istorije zemlje.

Obraćajući se 11. novembra predsednici Keiko Fuhimori, državnim zvaničnicima i predstavnicima civilnog društva u Nacionalnom pozorištu u Limi, papa je naglasio da se teška iskustva iz prošlosti ne mogu jednostavno zaboraviti. „Događaje iz prošlosti treba razmatrati pravedno i sa osećajnošću“, poručio je, pozivajući na prevazilaženje podela i obnovu međusobnog poverenja. Iako tom prilikom nije izričito pomenuo Alberta Fuhimorija, njegove reči mogu se posmatrati u kontinuitetu sa stavom koji je kao biskup Čiklaja izneo 2017. godine. Pomirenje, u takvom razumevanju, ne podrazumeva zaboravljanje nepravde, već njeno priznavanje i prevazilaženje kroz istinu, pravdu i dijalog. Sličnu poruku uputila je i predsednica Keiko Fuhimori, koja je nacionalno pomirenje predstavila kao jedan od najvažnijih zadataka peruanskog društva. Podsetila je na dugogodišnje političke sukobe i nepoverenje među građanima, naglašavajući da pomirenje ne može biti samo politički dogovor, već mora podrazumevati razumevanje tuđe patnje i potreba.

Peru je, međutim, i dalje zemlja dubokih političkih i socijalnih podela. Česte promene predsednika (u periodu od 2016. do 2026, na čelu države smenilo se čak devet predsednika), sukobi između izvršne i zakonodavne vlasti, korupcionaški skandali i nepoverenje prema institucijama obeležili su poslednju deceniju. Uz to, rast kriminala i nesigurnosti predstavlja jednu od najvećih briga stanovništva. Zato je papa naglasio da mir za obične ljude ima vrlo konkretno značenje: mogućnost da bez straha odu na posao, brinu o svojoj deci i bezbedno se vrate kući. Njegova poruka nije bila usmerena samo na političke elite, već i na svakodnevne potrebe građana, za koje se kvalitet državnih institucija meri pre svega sposobnošću da obezbede sigurnost, pravdu i dostojanstven život.

Društvene nejednakosti, porodice i budućnost mladih

Iza političke nestabilnosti stoje i duboki društveni problemi. Iako je peruanska privreda tokom poslednjih decenija prolazila kroz periode značajnog rasta, njegove koristi nisu ravnomerno raspoređene. Prema zvaničnim podacima, 2025. godine više od četvrtine stanovništva živelo je u siromaštvu, dok je u ruralnim oblastima taj udeo bio znatno veći. Poseban problem predstavlja velika neformalna ekonomija, zbog koje milioni ljudi rade bez stabilnih ugovora, socijalne zaštite i sigurnih prihoda. Razlike između razvijenije pacifičke obale, pre svega Lime, i siromašnijih unutrašnjih oblasti dodatno produbljuju osećaj nejednakosti. U govoru državnim vlastima papa je naglasio da odluke donete u političkim središtima utiču i na ljude koji žive daleko od njih. „Da bismo upoznali potrebe onih koji su daleko, neophodno je najpre da ih saslušamo“, poručio je. Podsetio je da se iza administrativnih predmeta, statističkih podataka i birokratskih procedura nalaze stvarni ljudi, čiji životi zavise od odluka državnih institucija.

Narednog dana, 12. novembra, na susretu posvećenom izazovima i nadama peruanskog naroda, papa je govorio o porodicama, radu, kulturnoj raznolikosti i položaju žena. Posebno se osvrnuo na teškoće koje pogađaju porodični život: ekonomsku nesigurnost, emigraciju, zavisnost od kockanja, alkoholizam, narkomaniju i porodično nasilje. Jedna od najneposrednijih poruka odnosila se na položaj žena u peruanskom društvu. Papa Lav XIV je upozorio da i dalje opstaje kultura mačizma (machismo), koja se ispoljava kroz odsustvo očeva iz porodičnog života, zloupotrebe i nasilje nad ženama. Naglasio je da muškarci i žene imaju jednako dostojanstvo i odgovornost, a posebno je ukazao na težak položaj žena koje žive u siromaštvu ili pripadaju starosedelačkim i afroperuanskim zajednicama.

Papa je istovremeno govorio o odgovornosti privrede i državnih institucija. Prema njegovim rečima, pravedne društvene strukture jesu neophodne, ali nisu dovoljne ako ih ne prati lična čestitost i spremnost da se deluje u korist zajednice. Korupcija, nasilje i individualizam ne mogu se prevazići isključivo zakonskim merama, već i izgradnjom kulture odgovornosti.

Posebno mesto u njegovim obraćanjima imali su mladi. Na molitvenom bdeniju sa mladima i studentima u Limi, kao i tokom susreta sa akademskom zajednicom u Čiklaju, papa je nastojao da ih ohrabri da ne prihvataju ravnodušnost i da svoje obrazovanje i sposobnosti stave u službu društva. U zemlji u kojoj mnogi mladi teško dolaze do stabilnog zaposlenja, a mogućnosti za napredovanje često zavise od porodičnog porekla i mesta stanovanja, ta poruka imala je i jasnu socijalnu dimenziju.

Okupljeni narod kliče dok papa Lav XIV pristiže da služi misu na otvorenom u Pampas de Pimentelu, blizu Čiklaja u Peruu, 13. novembra 2026. godine, tokom svog apostolskog putovanja u Urugvaj, Argentinu i Peru od 6. do 17. novembra. Fotografija OSV News / Pilar Olivares, Rojters

Čiklajo — povratak među svoje

Dok je boravak u Limi bio obeležen susretima sa državnim zvaničnicima i političkim temama, poseta Čiklaju imala je poseban lični značaj za papu. Grad na severnoj obali Perua, u oblasti Lambajeke (Lambayeque), zauzima posebno mesto u životu Lava XIV. Tu je godinama služio kao biskup, upoznavao sveštenstvo i vernike, posećivao parohije i susretao se sa problemima običnih ljudi.

Tokom 13. i 14. novembra papa je posetio više mesta povezanih sa svojim ranijim služenjem. Služio je misu u Pimentelu (Pimentel), susreo se sa sveštenstvom i vernicima, posetio Santa Krus de Sukabambu (Santa Cruz de Succhabamba) i učestvovao u završnim svečanostima jubilarne godine posvećene Svetom Toribiju de Mogrovehu. Posebno značajan bio je njegov govor 13. novembra na Katoličkom univerzitetu Svetog Toribija de Mogroveha (Universidad Católica Santo Toribio de Mogrovejo), ustanovi sa kojom je bio neposredno povezan kao biskup i veliki kancelar. Podsećajući na godine provedene u Čiklaju, papa je istakao da je tu naučio da autoritet podrazumeva služenje, da upravljanje zahteva slušanje, a da je obrazovanje „plemeniti čin nade“. Sveti Toribio de Mogroveho, zaštitnik univerziteta, poslužio mu je kao primer društvene odgovornosti. Papa je podsetio da je ovaj nadbiskup u XVI veku branio dostojanstvo starosedelačkih naroda, učio njihove jezike i nastojao da hrišćansku veru približi njihovoj kulturi. Njegovo delovanje bilo je posebno značajno u kolonijalnom društvu u kojem su starosedeoci bili izloženi eksploataciji i diskriminaciji. Papa Lav XIV je taj istorijski primer povezao sa savremenom ulogom univerziteta. Obrazovanje, prema njegovim rečima, ne sme biti svedeno na pripremu radne snage za tržište, već mora razvijati kritičko mišljenje, osećaj odgovornosti i sposobnost da se znanje upotrebi u korist celokupnog društva.

Posebno je upozorio na opasnost da tehnološki napredak produbi postojeće nejednakosti. „Napredak koji je ravnodušan prema pravdi i dostojanstvu radnika postaje mehanizam ugnjetavanja i isključivanja“, naglasio je. Govoreći o savremenim idejama transhumanizma (transhumanismo) i posthumanizma (posthumanismo), postavio je pitanje smisla naučnog razvoja koji obećava prevazilaženje ljudskih ograničenja, dok veliki delovi čovečanstva i dalje žive u siromaštvu. Njegova poruka nije bila protiv naučnog napretka, već protiv njegovog svođenja na privilegiju bogatih. Univerziteti, smatra papa, moraju doprinositi smanjivanju društvenih razlika i razvoju tehnologija koje služe ljudskom dostojanstvu. Tako je Sveti Toribio, koji je pre više od četiri veka nastojao da prevaziđe kulturne i jezičke granice svoga vremena, postao polazište za razmišljanje o obrazovanju, tehnologiji i socijalnoj pravdi u XXI veku.

Kusko — narodna pobožnost i kulturno nasleđe Anda

Poslednji deo papine posete otvorio je pitanje kulturne raznolikosti Perua i načina na koji su se tokom vekova preplitale starosedelačke tradicije i katoličko hrišćanstvo. U nedelju, 15. novembra, papa Lav XIV posetio je Kusko (Cuzco), nekadašnju prestonicu Carstva Inka. Susret sa vernicima i predstavnicima narodne pobožnosti održan je u arheološkom kompleksu Saksajvaman (Saqsaywaman), jednom od najpoznatijih spomenika inkanske civilizacije. Izbor tog mesta imao je snažnu simboliku. Kusko je vekovima bio političko i duhovno središte andskog sveta, a posle španskog osvajanja postao je prostor intenzivnog susreta dveju kulturnih i religioznih tradicija. Katoličke crkve podizane su na mestima nekadašnjih inkanskih svetilišta, dok su lokalni običaji, muzika, umetnost i praznične tradicije postepeno postajali deo osobenog oblika andske katoličke pobožnosti.

Papa je svoj govor započeo osvrtom na samo mesto okupljanja, upoređujući Saksajvaman sa kamenim oltarom koji se uzdiže prema andskom nebu. Potom je govorio o narodnoj pobožnosti (piedad popular) kao jednom od najvažnijih načina na koje se hrišćanska vera ukorenjuje u životu različitih naroda. Prema njegovim rečima, u narodnoj pobožnosti sećanje na pretke, vera porodica, poštovanje Bogorodice i svetitelja dobijaju izraz kroz muziku, ples, ikone i druge religiozne predstave, procesije i praznike. Takve svečanosti nisu samo folklorne manifestacije ili turističke atrakcije, već nosioci kolektivnog pamćenja i verskog identiteta. Papa Lav XIV je posebno naglasio njihovu sposobnost da povezuju ljude. „Vera ne razdvaja, nego nas sjedinjuje sa Bogom i jedne sa drugima“, poručio je, objašnjavajući da procesije, poklonička putovanja i praznici mogu da okupe ljude različitih uverenja i društvenih položaja. U zemlji obeleženoj političkim podelama i regionalnim razlikama, narodna pobožnost tako može postati i prostor društvenog susreta i pomirenja.

Predstavnici narodne pobožnosti u Kuskou. Foto: VATICAN MEDIA

Posebno zanimljiv deo papinog govora bio je osvrt na himnu Hanakpačap (Hanacpachap), jedno od najranijih poznatih dela hrišćanske muzike na kečua jeziku, koje je početkom XVII veka objavio misionar Huan Peres Bokanegra (Juan Pérez Bocanegra). Ta himna, posvećena Bogorodici, predstavlja izuzetan primer susreta evropske hrišćanske tradicije i andskog poetskog i muzičkog izraza. Papa je pomenuo i crkvu Svetog apostola Petra u Andauajliljasu (Andahuaylillas), poznatu po bogatom kolonijalnom slikarstvu i dekorativnoj umetnosti. Ovi primeri svedoče o stvaranju osobenog religioznog i umetničkog nasleđa koje danas predstavlja jedno od najprepoznatljivijih obeležja peruanske kulture.

Istorijski posmatrano, susret hrišćanstva i andskih tradicija nije bio jednostavan niti uvek skladan. Odvijao se u okolnostima kolonijalne vlasti, potčinjavanja starosedelačkog stanovništva i postepenih kulturnih promena. Ipak, tokom vekova nastali su oblici narodne religioznosti koji su postali važan deo peruanskog identiteta. Papa Lav XIV je zato pozvao da se ove tradicije ne čuvaju samo kao nepromenljivo nasleđe prošlosti, već da se prenose novim generacijama kao živi izraz vere i kulture. Posebno je naglasio ulogu mladih, koji treba da budu aktivni učesnici u njihovom očuvanju i obnavljanju.

Amazonija — starosedelački narodi između prirodnih bogatstava i društvene nepravde

Istog dana papa je iz Kuska otputovao u Pukaljpu (Pucallpa), grad u peruanskoj Amazoniji, gde se susreo sa misionarima i predstavnicima starosedelačkih naroda. Bio je to jedan od najsadržajnijih susreta čitavog putovanja, jer je pažnju usmerio na deo zemlje koji je geografski udaljen od političkog središta i čiji problemi često ostaju na marginama nacionalnih rasprava. Amazonija zauzima ogroman deo teritorije Perua, ali je njeno stanovništvo neravnomerno raspoređeno, a mnoge zajednice žive u teško dostupnim oblastima. Ovaj prostor odlikuje se izuzetnim prirodnim bogatstvima, ali i složenim društvenim problemima: siromaštvom, ograničenim pristupom javnim službama, nezakonitim iskorišćavanjem prirodnih resursa i sukobima oko zemljišta. Posebno težak položaj imaju starosedelački narodi (pueblos indígenas), čije su kulture, jezici i tradicionalni načini života vekovima bili izloženi različitim oblicima pritiska. Istorijsko nasleđe kolonijalizma, rasne predrasude i neravnomerna raspodela ekonomske i političke moći i danas utiču na njihov položaj.

U Peruu se diskriminacija starosedelačkog stanovništva ne ispoljava samo kroz otvorene rasističke stavove, već i kroz strukturne nejednakosti: ograničen pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, nedovoljnu zastupljenost u institucijama i poteškoće u ostvarivanju prava na sopstvenom jeziku. Posebno su ugrožene zajednice čije teritorije postaju predmet interesovanja rudarskih, drvoprerađivačkih i drugih privrednih aktivnosti. Papa Lav XIV je u Pukaljpi govorio neposredno o tim problemima. Podsetio je na ubistva starosedelačkih vođa koji su branili teritorije svojih zajednica, upozorio na uništavanje šuma, zagađivanje reka usled nezakonitog rudarenja i izlivanja nafte, kao i na širenje narko-trgovine koja iskorišćava siromaštvo mladih. „Briga o amazonskoj šumi ne može se odvojiti od brige za narode koji u njoj žive“, poručio je papa, povezujući zaštitu životne sredine sa pitanjima socijalne pravde i ljudskih prava. Posebno je ukazao na neprihvatljivost situacije u kojoj su mnoge zajednice, zbog geografske izolovanosti ili institucionalnog zanemarivanja, lišene odgovarajuće zdravstvene zaštite i obrazovanja. Govorio je i o nasilju nad ženama, devojčicama i mladima, kao i o korupciji i nekažnjivosti koje dodatno podrivaju poverenje stanovništva u institucije.

U njegovom obraćanju bilo je jasno prisutno nasleđe pape Franciska, naročito enciklike Laudato si’ (Hvaljen budi) i apostolske pobudnice Querida Amazonia (Voljena Amazonija), posvećenih zaštiti prirode i dostojanstvu amazonskih naroda. Papa Lav XIV je nastavio tu liniju razmišljanja, naglašavajući da ekonomski razvoj ne sme biti zasnovan na neograničenom iskorišćavanju prirodnih bogatstava i zanemarivanju stanovništva koje na tim prostorima živi. Posebnu pažnju posvetio je obrazovanju koje bi uvažavalo starosedelačke jezike i tradicionalna znanja, istovremeno pripremajući mlade za izazove savremenog sveta. Na taj način njegova poruka iz Pukaljpe nadovezala se na govor u Čiklaju o Svetom Toribiju i društvenoj odgovornosti obrazovnih ustanova. Amazonija je tako u papinom obraćanju predstavljena ne samo kao prirodno bogatstvo koje treba sačuvati, već i kao životni prostor naroda čija prava, kulturni identitet i budućnost moraju biti zaštićeni.

Povratak u zemlju koja ga je oblikovala

Poslednjeg dana boravka u Peruu, 16. novembra, papa je posetio dom za napuštene stare osobe, a zatim služio završnu misu u Limi. Time je okončana poseta koja je, pored velikih javnih okupljanja i zvaničnih susreta, obuhvatila i neposredan kontakt sa ljudima na društvenoj margini.

Putovanje pape Lava XIV po Peruu pokazalo je različita lica ove južnoameričke zemlje. U Limi je govorio o političkoj odgovornosti, pravdi i nacionalnom pomirenju; u Čiklaju o obrazovanju i društvenoj solidarnosti; u Kusku o narodnoj pobožnosti i kulturnom nasleđu; a u Amazoniji o pravima starosedelačkih naroda, zaštiti prirode i posledicama ekonomskog iskorišćavanja. Iza tih različitih tema nalazila se zajednička poruka: budućnost Perua ne može se graditi bez prevazilaženja dubokih društvenih podela i bez poštovanja dostojanstva svih njegovih stanovnika. Papina poseta nije mogla ponuditi neposredna rešenja za političku nestabilnost, korupciju, siromaštvo i nejednakosti. Njen značaj pre svega se ogledao u nastojanju da se u središte javne pažnje vrate pitanja odgovornosti, solidarnosti, obrazovanja i zajedničke budućnosti.

Za papu Lava XIV, međutim, ova poseta imala je i duboko lično značenje. U Peru se nije vratio samo kao poglavar Katoličke crkve, već i kao čovek koji je u toj zemlji proveo veliki deo svog svešteničkog i episkopskog života. U govorima i susretima neprestano je podsećao na ljude, mesta i iskustva koja su ga oblikovala. Zato je poslednja etapa njegovog putovanja po Latinskoj Americi bila i najličnija. U Urugvaju i Argentini papa je govorio o izazovima sa kojima se suočavaju njihova društva i Crkve. U Peruu je govorio o istim pitanjima, ali iz iskustva čoveka koji je godinama delio život zemlje u koju se vratio. Njegov povratak u Peru zato nije bio samo završetak jednog papskog putovanja, već i susret sa delom sopstvene prošlosti, u zemlji koja je u velikoj meri oblikovala njegov pogled na svet i razumevanje pastirske službe.

Papa iznosi utiske sa „divnog putovanja“ po Latinskoj Americi

Posmatrano u celini, putovanje pape Lava XIV kroz Urugvaj, Argentinu i Peru pokazalo je koliko značajno mesto Latinska Amerika i dalje zauzima u životu Katoličke crkve, ali i koliko su složeni izazovi sa kojima se ona suočava na ovom kontinentu. Političke i društvene podele, siromaštvo, migracije, promene u verskom životu i položaj starosedelačkih naroda predstavljali su važne teme njegovih obraćanja. Istovremeno, ovo apostolsko putovanje omogućilo je da se jasnije sagledaju pojedine osobenosti pontifikata Lava XIV, čije je pastirsko iskustvo u velikoj meri oblikovano u Latinskoj Americi. Njegov boravak u Južnoj Americi zato nije bio samo povratak na kontinent koji je obeležio njegov život, već i prilika da se prepoznaju pastirski i društveni prioriteti koji će, po svemu sudeći, imati važno mesto u njegovom daljem delovanju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *