Paragvaj između ekonomskog raja i institucionalnog pakla

Paragvaj je 2025. godine prijavio rekordan broj zahteva za boravak od stranaca. Brazil predvodi listu, sa mnogim građanima evropskih zemalja, pa čak i Sjedinjenih Država, na listi. Šta mislite da objašnjava takvo interesovanje za život u Paragvaju?


Hulio Fišer, advokat

Dolaze sebični, individualistički preduzetnici, libertarijanci… koji ne žele da plaćaju poreze u svojim zemljama. Većina su nacionalisti i ultradesničari, antivakseri, protivnici nauke…

Paragvaj je konzervativna zemlja, kojom upravljaju kreolske oligarhije, gde su usvojeni veoma povoljni poreski režimi i za Paragvajce i za strance… kao da zemlja pliva u bogatstvu pa može pokrivati potrebe u oblasti bezbednosti, zdravstva, stanovanja i obrazovanja (spadamo među najgore u svetu).

Pa opet, imamo dva osnovna poreza (10% PDV) i 10% porez na dobit. Za makiladore[1] je svega 3%.

Strancima nudimo korumpiranu zemlju u kojoj se sve može dobiti sa malo novca.

Zemlja bez radne i socijalne sigurnosti (obuhvaćeno je jedva 30% stanovništva), sa sivom ekonomijom od 55%. Dobro došao, brate stranče… i kao što je narko-perač novca Orasio Kartes jednom rekao u govoru pred tadašnjim brazilskim predsednikom: „Dođite… i zloupotrebljavajte Paragvaj“. Zemlju je strancima najlakše nabaviti, prodaja zemljišnih prava je uobičajena stvar. Agroizvozni model ekstenzivne poljoprivrede, poput soje, što proteruje seljake sa njihove zemlje… Zemlja koja čak i ne kontroliše ekološki uticaj takvih kultura.

Strani preduzetnik obožava te deregulacije — ili ih rešava mitom.

Paravan za slikanjesa likom i stihovima paragvajskog pesnika i muzičara Manuela Ortiza Gerere (1894-1933). Foto: habr.com

Kaliksto Beruti Silva, politički aktivista

Da — postoji nekoliko dopunskih razloga koji verovatno objašnjavaju taj porast zahteva za boravak u Paragvaju 2025. godine. Paragvaj privlači šaroliku mešavinu stranaca (uključujući Brazilce, Evropljane i Amerikance) iz ekonomskih razloga, zbog kvaliteta života i mogućnosti koje je u njihovim matičnim zemljama možda teže pronaći.

Evo glavnih činilaca koji izgleda podstiču to interesovanje:

1) Niži troškovi i privlačan kvalitet života
Mnogi migranti smatraju Paragvaj zemljom u kojoj:

  • troškovi stanovanja, hrane i usluga su relativno niži nego u Sjedinjenim Državama ili Evropi,
  • može se živeti udobnije sa manje novca, što privlači penzionere, radnike na daljinu i investitore koji traže mirniji život.

2) Ekonomska stabilnost i investicione mogućnosti
Paragvaj održava otvorenu ekonomsku politiku i:

  • nudi pogodnosti za strane investicije,
  • sektori poput poljoprivrede, stočarstva i obnovljivih izvora energije privlačni su stranom kapitalu,
  • mnogi Evropljani i Amerikanci vide prilike za poslovanje ili aktivno penzionisanje.

3) Rad na daljinu i novi stilovi života

Globalni trend rada na daljinu omogućava ljudima iz zemalja sa visokim troškovima života da žive praktično bilo gde. Paragvaj:

  • ima sve bolju internet povezanost,
  • nudi gradske i seoske sredine sa dobrim kvalitetom života, što je privlačno digitalnim radnicima i preduzetnicima.

4) Blizina Brazila i značajna brazilska zajednica

To što je Brazil na vrhu liste nije iznenađujuće jer:

  • duga granica i kulturne i ekonomske veze olakšavaju kretanje,
  • mnogi Brazilci smatraju da su život i preduzetništvo u Paragvaju konkurentniji;
  • osim toga, prisustvo već uspostavljenih zajednica smanjuje početne prepreke adaptaciji.

5) Relativno pristupačni migracioni režimi

U poređenju sa drugim zemljama sveta:

  • Paragvaj ima pristupačnije procese dobijanja boravka,
  • politike poput relativno brzog sticanja stalnog boravka privlače one koji traže pravnu sigurnost bez složenih procedura kao u Evropi ili SAD.

6) Promena prioriteta posle pandemije

Pandemija je ubrzala globalno preispitivanje prioriteta (zdravlje, porodica, životna sredina). Mnogi:

  • traže mesta s manje gužve, život na otvorenom i manje gradskog stresa,
  • u Paragvaju vide mesto gde mogu uravnotežiti blagostanje i prilike.

Ukratko: Rekordno interesovanje stranaca počiva na predaji teritorijalnog suvereniteta i sredstava za proizvodnju bogatstva na račun siromaštva svakog Paragvajca i starosedelačkog stanovništva, koje se sve više raseljava sa svojih teritorija.

Odgovorna je izopačena neoliberalna kapitalistička oligarhija, zajedno sa ANR (Narodnim republikanskim savezom) i slugeranjskom vladom predsednika Santjaga Penje.

Moram dodati još nešto u vezi sa brazilskom najezdom na paragvajsku teritoriju.

Kukuruz u Paragvaju. Foto: Mario Abdo Benitez

Od rata „trojne sramote“ protiv Paragvaja (1865-1870), Brazil i Argentina nikada nisu odustali od ciljane pljačke.

U tu svrhu uspostavljena su dva politička organa (partije) — Kolorado i Liberalna stranka — koji trajno deluju u korist stranog osvajača pod izgovorom privlačenja stranih investicija.

Vlada Orasija Kartesa je rasprodala nezakonito stečena zemljišta, a sadašnji marionetski predsednik stvara uslove da se ta prevara „ozakoni“ u korist stranaca.

Čak 85% zemljišta pogodnog za poljoprivrednu proizvodnju nalazi se u rukama velikih stranih kompanija — među njima brazilskih, argentinskih, severnoameričkih, evropskih i korejskih.

Migel Staničevski, inženjer, diplomac Masačusetskog univerziteta

Prema podacima kojima raspolažemo, došlo je do značajnog porasta zahteva stranaca. Ranije se na Paragvaj obično gledalo kao na usputnu stanicu za kasniji odlazak u druge zemlje, poput SAD ili Kanade. To se promenilo i sada imigranti smatraju da je život u Paragvaju privlačniji iz više razloga, pre svega zato što su pravila suživota manje stroga, a Paragvajci veoma ljubazni prema strancima. Tu su takođe i brojni geografski faktori, klima, zabava i posao — sve uglavnom veoma pozitivno.

Ulica u gradu Aregva. Foto: habr.com

Mirta Rivas Rios, književnica, aktivistkinja, analitičarka, istraživačica i političarka, bivša poslanička kandidatkinja u Centralnom departmanu, te stručnjak za marketing i popularna feministkinja

U pitanju je neregularnost i lakoća s kojom običan stranac sa malo novca može postati milioner, zato što su državne ustanove izopačene i pretvorene u robu, a zemlja je jeftina. Gradsko paragvajsko stanovništvo, bivši seljaci, nije svesno vrednosti zemlje, kulture, jezika, sela i prirode. Zbog toga se na najlepšim mestima planinskog venca Kordiljera uništava drveće kako bi se gradila tobož ekološki čista zatvorena naselja. Uništava se lepota brda da bi se izgradili domovi za te strance koji dolaze sa kapitalom koji povlače iz svojih banaka i ulažu ga u Paragvaj, gde ne postoji nikakva kontrola porekla tog novca.

Ne postoji mogućnost praćenja radi kontrole ekonomskih prestupa; nezakonito stečen novac u inostranstvu može se potpuno mirno uneti u Paragvaj — to je kao poreski raj. Za prljav novac stranaca nema nikakve kontrole od strane sudova ili policijskih snaga, sve dok se daje mito ili sklapaju poslići sa posrednicima i advokatima. Institucije se ne rukovode Ustavom ili zakonima ako neko podmiti ili plati advokata da ovaj dalje plati državnim službenicima. Država je privatizovana — zakona praktično nema ako platiš. Zemlja je jeftina i dostupna, a država obezbeđuje sve usluge ako se „dogovoriš“ o svoti koju traže investitori u nekretnine, koji rade umreženo sa tako privatizovanom državom.


[1] Makiladora, makila — fabrika (najčešće u vlasništvu strane kompanije) koja uvozi sirovine, delove ili poluproizvode u zemlju bez plaćanja carine. U toj fabrici lokalni radnici sklapaju ili prerađuju te delove u gotov proizvod, koji se zatim izvozi nazad u zemlju porekla ili na neko treće tržište.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *