Nezakonita trgovina narkoticima u Peruu predstavlja strukturni problem koji utiče na upravljanje, ekonomski razvoj i nacionalnu bezbednost. Sa godišnjom proizvodnjom od oko 400 tona kokaina i vrednošću jednakovrednom 4% BDP-a, ona opstaje uprkos naporima u iskorenjivanju i suzbijanju nezakonite trgovine.

Tradicionalna politika je doživela neuspeh zbog korupcije, institucionalne slabosti i „efekta balona“, koji poljoprivredne kulture potiskuje u ranjiva područja. U ovom članku analiziraju se razmere problema, razlozi njegove aktuelnosti i predlaže se sveobuhvatna strategija zasnovana na upravljanju, održivom razvoju, strateškoj inteligenciji i društvenoj povezanosti.
Razmere problema
Proizvodna i geografska dimenzija
Mada je DEVIDA 2024. godine saopštila o smanjenju uzgoja koke na 89.755 hektara i povećanju obima uništavanja, uspeh je prividan. „Efekat balona“ pomera useve iz VRAEM-a[1] u regione poput Amazonasa, Punoa i pograničnih oblasti sa Kolumbijom i Brazilom, uključujući zaštićene zone i teritorije domorodačkih naroda. Slabo prisustvo države u tim oblastima podstiče širenje kriminalnih mreža koje održavaju nelegalnu proizvodnju.

Ekonomska i finansijska dimenzija
Isplativost koke podstiče nezakonitu trgovinu drogom. Dnevnica od 120 sola premašuje zaradu od kafe (50 sola), zahvaljujući kratkim ciklusima i otpornosti na siromašna tla. Zarada od izvoza raste: kilogram kokaina vredi 1.100 američkih dolara u Kaljau, ali čak 12.000 dolara u Evropi. 2024. godine sumnjive transakcije premašile su 43 milijarde američkih dolara, što ukazuje na pranje novca koje kvari finansijski sistem i podstiče korupciju.
Bezbednost i kriminal
PNP je 2024. godine zaplenila 160 tona narkotika, ali to je manje od polovine procenjene proizvodnje (400 tona). Kokain se izvozi preko luka poput Kaljaoa i prikriva u legalnim pošiljkama. U VRAEM-u ostaci „Svetle staze“, koje predvodi Kispe Palomino, štite narko-trgovce, ustaljujući koku kao način života. Nasilje, plaćena ubistva i iznude dešavaju se svakodnevno, što više odražava društveni nego vojni problem.

Uzroci hroničnog neuspeha
Neuspeh antinarkotičke politike uslovljen je strukturnim lomovima. Sistemska korupcija, koja prodire u pravosuđe, tužilaštvo i policiju, glavni je činilac koji tome doprinosi. Slučajevi poput „Belih okovratnika iz luke“ („Los Cuellos Blancos del Puerto“) i „Operacije Valkira V“ pokazuju „zarobljavanje države“ od strane kriminalnih mreža, što izaziva nepoverenje građana.
Prinudno uništavanje izaziva otpor i „efekat balona“, dok programi alternativnog razvoja ne nude održivu zamenu zbog nedostatka finansiranja, infrastrukture i stabilnih tržišta. Siromaštvo i državno zanemarivanje u oblastima uzgoja koke produbljuju zavisnost od nje.
Mogućnosti i izvučene pouke
Bolivijski model usklađenog uništavanja useva, zasnovan na konsenzusu sa proizvođačima i priznavanju kulturne vrednosti koke, doveo je do smanjenja njene setve sa manje sukoba nego u Peruu. Međunarodna saradnja, predvođena UNP UN-a i CICAD-om, treba da bude preusmerena na jačanje institucionalne baze i finansijske kontrole, kao i na podsticanje regionalne koordinacije u borbi protiv transnacionalnog kriminala.

Strateške preporuke
Delotvorna strategija zahteva sveobuhvatan, dugoročan pristup:
- Upravljanje i institucionalnost:
 Borba protiv korupcije jačanjem autonomije pravosuđa, tužilaštva i policije uz pomoć tehnologije i obuka. Pretvoriti borbu protiv narkotika u depolitizovanu državnu politiku.
- Sveobuhvatni i održivi razvoj:
 Redizajnirati alternativni razvoj uz velika ulaganja u infrastrukturu (putevi, elektrifikacija) i tehničku pomoć za gajenje konkurentnih legalnih kultura, kao što je kakao, koji se isplativošću može meriti sa kokom.
- Bezbednost i strateška obaveštajna delatnost:
 Usredotočiti napore na suzbijanje trgovine u lukama i finansijskim tokovima, jačanjem Jedinice za finansijsku obaveštajnu delatnost. Presretanje vazduhoplova treba integrisati u strategiju zasnovanu na obaveštajnim podacima.
- Društvena povezanost:
 Ponovo izgraditi poverenje sa zajednicama koje uzgajaju koku kroz dijalog, pružanje osnovnih usluga i osnaživanje na lokalnom nivou radi izgradnje legalne ekonomije i popunjavanja praznine vlasti.

Zaključak
Nezakonita trgovina narkoticima odražava slabu državu, sa zapostavljenim teritorijama i široko rasprostranjenom korupcijom. Ta politika je doživela krah jer nije uspela da se nadmeće s ekonomskom logikom koke i zbog zarobljenih institucija.
Uspeh će se meriti otpornim institucijama, izvodljivim ekonomskim alternativama i društvenim paktom sa ranjivim zajednicama. Promena paradigme — od represije ka upravljanju — od suštinskog je značaja za bezbedan i napredan Peru.
Ipak, mora se postaviti poslednje pitanje: da li je moguća promena politike u jedinoj zemlji na svetu u kojoj postoji „ministar pravde koga traži Ministarstvo pravde“… sa zabranom izlaska iz zemlje; sa osobom pod istragom zbog podrške kupovini falsifikovanih konzervi u doba njenog upravljanja ugašenim programom „Kali Varma“, a sada postavljenom za šefa Kancelarije za međuvladin nadzor predsedničke kancelarije, od strane predsednice s ocenom od 96% neodobravanja i Kongresom koji je brani sa sličnim stepenom neodobravanja?
Politička volja predstavlja ključni činilac i najveći izazov u sadašnjim uslovima krize poverenja.
Izvor: Visión al Futuro
[1] VRAEM (Valle de los Ríos Apurímac, Ene y Mantaro) — geografska oblast u Peruu, smeštena u delovima departmānā Ajačuko, Kusko, Uankavelika i Hunin. Ovo je jedna od glavnih oblasti proizvodnje koke u Peruu — prim. prev.




