Poslednjih meseci sve češće se govori o mogućem ublažavanju sankcija prema Venecueli, novim ulaganjima u energetski sektor i institucionalnim promenama u zemlji. Koliko su te najave realne, kako se u Karakasu gleda na odnose sa Sjedinjenim Državama i da li se u narednim godinama mogu očekivati značajne političke i ekonomske promene — za naš portal govori Đoel Orta, advokat i politikolog iz Venecuele.
Kako se u Venecueli doživljava pretnja krivičnim gonjenjem Delsi Rodrigez — kao ozbiljan pritisak SAD ili kao uobičajena politička retorika koja malo šta menja?

Ne postoji nikakva pretnja pokretanja krivičnog postupka protiv vršiteljke dužnosti predsednice, doktorke Delsi Rodrigez. Naprotiv, od samog predsednika Donalda Trampa i od šefa Stejt departmenta, senatora Marka Rubija, mogli smo čuti da se održavaju veoma dobri odnosi sa privremenom vladom.
Istovremeno je izmenjen Zakon o ugljovodonicima, a Sjedinjene Države postepeno ukidaju prinudne mere, odnosno sankcije. Mnogim od približno 200 kompanija koje su podnele zahtev Kancelariji za kontrolu strane imovine (OFAC) već su odobrene licence za ulaganja u Venecueli.
Procenjuje se da bi ukupna ulaganja u narednih pet godina mogla dostići oko 110 milijardi dolara. Isto tako, uskoro će biti predstavljen i novi zakon o rudarstvu, koji neće obuhvatiti samo pitanje zlata, već i takozvane retke zemne elemente. Venecuela raspolaže sa 27 od 32 takva minerala koji postoje u svetu, uključujući koltan, rodijum i grafit.
Narodna skupština očigledno radi ono što treba da radi: najavljene su izmene Zakona o radu i Organskog poreskog zakonika. Predsednik Narodne skupštine saopštio je proteklih dana o mogućnosti ostavke pojedinih sudija Vrhovnog suda pravde, kao i nekih članova Nacionalnog izbornog saveta. Već su podnete ostavke generalnog tužioca i narodnog pravobranioca, a Narodna skupština razmatra kandidate za te dužnosti. Pominje se i moguća promena na čelu Državne revizorske institucije.
Zbog svega toga, tvrdnje o navodnoj pretnji krivičnim postupkom protiv vršiteljke dužnosti predsednice predstavljaju običnu spekulaciju.
Da li se ova tema razmatra u tamošnjim medijima, među zvaničnicima ili u poslovnim krugovima, i postoji li osećaj da bi mogla uticati na pregovore o sankcijama i naftnom sektoru?
Smatram da izmene Zakona o ugljovodonicima daju potpune pravne garancije za ulaganja. Predviđeno je da se možebitni sporovi između kompanija i venecuelanske države rešavaju pred sudovima Sjedinjenih Država ili zemlje iz koje potiče kompanija koja posluje u naftnom sektoru.
Kada je reč o rudnim rentama, one se kreću u rasponu od najmanje 15 do najviše 30 procenata. Ugovori se sklapaju na period od 15 do 25 godina, sa mogućnošću produženja za isti vremenski rok. Takođe je omogućena slobodna repatrijacija kapitala, bez ikakvih prepreka ili problema.
Razgovara se i o uspostavljanju prisustva međunarodnih banaka koje bi olakšale povraćaj kapitala, kao i o osnivanju različitih povereništava za finansiranje socijalnih programa, infrastrukture i unapređenja javnih usluga.
Sve to bi trebalo pomoći da ulaganja u naftni sektor u narednih pet godina dostignu oko 110 milijardi dolara, što bi omogućilo povećanje proizvodnje najpre na 3,5 miliona barela dnevno, a potom i na 6 miliona barela, što je važno za globalnu energetsku stabilnost.
Pored ugljovodonika, tu su i značajna ležišta plemenitih i neplemenitih metala na jugu države Bolivar, pa Venecuela ima potencijal da u narednim godinama postane energetska sila. Nadajmo se da će postojati vizija prevazilaženja modela isključivo izvozne ekonomije sirove nafte, kako bi zemlja postala svetska petrohemijska sila.
Postoji li u društvu očekivanje da pritisak SAD može dovesti do promena unutar vlasti, ili većina smatra da će situacija u Karakasu ostati ista?
Promene su već počele da se dešavaju, o čemu sam baš govorio. I predsednik Tramp i državni sekretar Marko Rubio isticali su da će u Venecueli najpre uslediti proces stabilizacije i ponovne institucionalizacije. Slično je nedavno izjavio i poslanik Rodrigez u intervjuu za jedno strano glasilo. Zatim bi se u roku od 18 do 24 meseca, a po nekim procenama i do 30 meseci, pristupilo sprovođenju izbornog procesa.




