Gustavo Vejga: Maskovi satelitski pipci stigli do Kube

Uspomeni na Tomasa Borona, Atilijevog sina

Starlink, multinacionalna korporacija preduzetnika koji vodi Odeljenje za efikasnost vlade SAD, nastoji da prodre na ostrvo, uprkos postojećim ograničenjima na uvoz njene opreme. Na samom delu, reč je o preplavljivanju Kube onim elektronskim uređajima koji zahtevaju aktivaciju iz drugih zemalja da bi radili. Za to vreme, Tramp pojačava sankcije Havani.


Gustavo Vejga

Dvojna komanda Sjedinjenih Država ostavlja prve posledice na kubanskoj teritoriji. Donald Tramp i Ilon Mask – redosled činilaca ne utiče na proizvod – rade u tandemu protiv ostrva na dva načina. Pooštravanjem i proširenjem ekonomskih sankcija, kao i upotrebom satelitskih ili elektronskih uređaja za destabilizaciju zemlje koja je najduže kažnjavana u istoriji zapadne polulopte. Kao dodatak merama koje je protiv Havane najavio državni sekretar Marko Rubio i o kojima su ovog vikenda izveštavali međunarodni mediji, tu je i sporno uplitanje Starlinka na Kubi. To je transnacionalna korporacija preduzetnika što vodi Odeljenje za efikasnost vlade (DOGE) u Sjedinjenim Državama, koja je uspela da prodre na Kubu uprkos postojećim ograničenjima na uvoz njene opreme. Suverena mera koja delom odgovara na štetu izazvanu baterijom ekonomskih sankcija što ih velika sila prema svom susedu primenjuje od ranih šezdesetih godina prošlog veka.

6. aprila 1960, Sjedinjene Države su, prema jednom tadašnjem zvaničniku, objasnile svoj pravi cilj u odnosu na Kubu. Pomoćnik američkog državnog sekretara za međuamerička pitanja Lester D. Malori je rekao: „Većina Kubanaca podržava Kastra, a jedini predvidljivi način da se liši njegove domaće podrške su razočaranje i nezadovoljstvo proistekli iz ekonomskih potresa i materijalnih teškoća. Moraju biti brzo upotrebljena sva moguća sredstva da bi se oslabio ekonomski život Kube; linija delovanja koja će, budući maksimalno vešta i obazriva, omogućiti postizanje najvećeg napretka u lišavanju Kube novca i zaliha, smanjivanju njenih finansijskih resursa i realnih plata i izazivanju gladi, očaja i svrgavanja vlade“.

Od tada je prošlo 65 godina – za nekoliko dana će biti godišnjica – onoga što kubanski novinar Edelberto Lopez Blanš u članku objavljenom 20. marta naziva „bolesnom opsednutošću Kubom“. Ova jednostrana politika, koja krši međunarodno pravo i dovodi do zloupotrebe eksteritorijalnosti, takođe ima geopolitički kontekst.

Prema Centru za novu američku bezbednost (CNAS), istraživačkom centru Jenkija, Sjedinjene Države su na vrhu liste zemalja koje najviše koriste sankcije.  Širom planete, civilne i komercijalne organizacije iz preko stotinu zemalja su dobile sankcije od Sjedinjenih Država. To je preko polovine od 193 koje su priznale UN.

Sa dolaskom Trampa u Belu kuću, Rubio je već preduzeo sedam ključnih mera za produbljivanje ekonomske opsade ostrva.

To su: vraćanje zemlje na listu država sponzora terorizma; obnavljanje liste kubanskih subjekata kojima Sjedinjene Države zabranjuju obavljanje bilo kakvih transakcija; oživljavanje Razdela III Helms-Bartonovog zakona, koji omogućava građanima SAD da pred američkim sudovima dižu tužbe protiv stranih kompanija koje ulažu u imovinu nacionalizovanu Kubanskom revolucijom od 1959; suspenzija dozvole za rad kubanskoj kompaniji Orbit SA, koja je primala novčane doznake iz Sjedinjenih Država. Još jedna suspenzija je humanitarno uslovno-prevremeno oslobađanje i spajanje porodica, što bi prema novim odredbama republikanske vlade moglo dovesti do deportacije hiljada Kubanaca, te obustava izdavanja viza za razmenu i ograničenje izdavanja viza učesnicima kubanskih programa saradnje. Ovo poslednje ima za cilj da diskredituje medicinske misije Havane i omete mogućnost pružanja medicinske pomoći u mnogim zemljama.

Tramp je Rubiju delegirao svoju spoljnu politiku prema Kubi koja, kao i zemlje poput Rusije, Kine, Irana ili Venecuele, ima ograničen pristup američkoj tehnologiji. Posebno u oblasti veštačke inteligencije. Prema Geopolitičkoj mapi američkih sankcija Venecuelanske anti-blokčejn opservatorije, Služba za kontrolu imovine u inostranstvu Ministarstva finansija (OFAC) vodeća je agencija u svetu koja preduzima jednostrane mere prinude (38%) protiv trideset zemalja. Ukupno ih je 14.398. Rusija je glavna meta OFAC sa 60% ovih sankcija.

Uplitanje Starlinka na Kubi krši domaće propise koji zabranjuju uvoz njenih proizvoda. Za to je po zakonskim osnovama potrebna posebna dozvola Ministarstva komunikacija. Pa ipak, na ostrvu ima onih koji su uspeli da nabave ovu tehnologiju. Sajt sa malim oglasima Revolico, što na Kubi znači „nered“ ili „pometnja“, već je objavio nekoliko članaka transnacionalne korporacije u vlasništvu zvaničnika, biznismena i Trampovog višeg savetnika.

Ovaj cilj prodiranja na teritoriju koju je imperija blokirala nije bila ništa novo. 13. novembra prošle godine, republikanska kongresmenka i novinarka Marija Elvira Salazar objavila je na društvenim mrežama: „Bilo je sjajno s @elonmusk jutros porazgovarati o povezivanju s Kubom. Imamo tehnologiju, samo nam je potrebna volja“.

Diplomatski izvori u Vašingtonu potvrdili su ovaj cilj kršenja kubanskog suvereniteta uz pomoć „sredstava koja su tradicionalno dodeljivana USAID-u“, a koja je sadašnja američka vlada smanjila. Ono o čemu zapravo govorimo je preplavljivanje ostrva elektronskim uređajima koji zahtevaju aktivaciju iz drugih zemalja da bi radili. Revolico je otkrio da najranije obaveštenje objavljeno na njegovim stranicama datira iz septembra 2024. godine, još pre nego što je dvojac Tramp-Mask preuzeo dužnost.

Ključna figura u ovoj zaveri mešanja – još jedna iz SAD – je Teo A. Babun, kubansko-američki biznismen evangelističke veroispovesti, čija je porodica iz više klase pobegla sa Kube posle revolucije koju je predvodio Fidel Kastro. On sebe voli da naziva filantropom, iako je iz Havane otkrio svoj pravi cilj kroz organizaciju Outreach Aid to the Americas, Inc. (OAA). Pokušava da uvede Starlink tehnologiju, koja omogućava daljinsko korišćenje interneta u verskim bogoslovijama. Kubanska vlada je prosudila da to nije dobrotvorna mera. Na ovaj način će izbeći kontrolu državne ETECSA, koristeći prednosti neograničenog kubanskog radioelektronskog prostora.

Na ostrvu sa hiljada kilometara razdaljine miriše na CIA. Polazeći od pretpostavke doprinosa hvaljenom religiozno-humanitarnom projektu Babuna i drugih, poput projekta Patmos instituta – multinacionalne kompanije koja radi bez antena i ključnog projekta Maskove aerokosmičke kompanije SpaceX, ona je već kročila na Kubu.

Izvor: Gustavo Veiga

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *